Početna stranica...


• "Lipe riči"

ŠTO POVEĆAVA SIGURNOST KOD DJETETA?
PAUKOVA DJECA
LJUBAVNA PJESMA
SVOM SNAGOM
IZREKE
IGRAČKE
TRAŽI SE OSOBA ZA ČUVANJE DJETETA
PREDODŽBA MAJKE
U POČAST ŽENI
PREPORUČUJEMO, PROČITAJTE
SVI TE ŽELE MIJENJATI
SIJAČ DOBROTE
SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM U VRTIĆU
ODGOJITELJIČINA MOLITVA
VAŠA DJECA NISU VAŠA DJECA
DJEČAK I OGRADA
DRVO IMA SRCE
ŠTAPOVI
OSMIJEH
DRAGOCJENO VRIJEME
KUTIJA PUNA POLJUBACA

DESIDERATA
LEGENDA O SOKOLU
TEMELJ ZA ČOVJEKA / STRANAC
MAJČINIM STOPAMA
"STVARI, GOTOVU UVIJEK, NISU..."

KAD BIH PONOVNO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE / ŠTO DJECI TREBA / PRIVJESAK OD ZLATA
ČETERI NAJVAŽNIJE RIJEČI


ŠTO POVEĆAVA SIGURNOST KOD DJETETA?

Pokažite djetetu da ga volite takvo kakvo jest
Razvijte osjećaj da Vam je jako važno
Ostvarite osjećaj bliskosti
Neka zna da ima svoje mjesto u svijetu i da pripada nekome - Vama
Neka zna da je uz Vas sigurno i zaštićeno bez obzira na promjene u svakodnevnom životu.
Pohvalite svako pozitivno ponašanje
Pri kažnjavanju ne govorite '' više te ne volim'', već recite da ste ljuti zbog tog konkretnog postupka,
Ne dozvolite da dijete ne zna što bi sa sobom; pomozite mu da osmisli svoje vrijeme igrama, dužnostima… neka se osjeti korisnim, ne ostavljate ga samom sebi
Pomozite da razumije događaje oko sebe. Razgovarajte s njime primjereno dobi.
Igrajte se s njim i radije mu pričajte priče nego čitajte.
Ako ste Vi sigurni i dijete će se osjećati sigurno
Ako ga Vi volite ono će voljeti sebe
Ako djecu odbacujete oni će se osjećati lošima
Ne štedite nježnosti i milovanja pogotovo do 5. godine
Ne osuđujte ih za sve agresivne postupke. Tolerirajte proteste ukoliko je način njihova iskazivanja takav da ne povrijede druge
Agresija i bijes su normalni osjećaji. Pitajte ih za razlog tih osjećaja
Budite prema djetetu iskreni, spontani i kad ste ljuti, tužni… neka Vas i takve upozna, imat će više povjerenja u Vas
Budite dosljedni, tako će dijete moći predvidjeti Vaše buduće postupke i znat će što ga čeka kad pogriješi

NAJVIŠE ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI ZA SVOJE DIJETE:
- OSMISLITI SVOJ ŽIVOT
- VOLJETI JEDAN DRUGOGA

Prema S. Tomić, psiholog

# idi na vrh
ˆ


PAUKOVA DJECA


Tek što su stigli u vikendicu, mama i njezin četverogodišnji sinčić Marko počeli su lov na pauke koji su posvuda ispleli mreže.
Najednom će Marko: "Male pauke nemoj ubijati!"
Na to će mama: "Ali zar ne vidiš kako su ružni?"
"Svojim su mamama oni vrlo dražesni!" odgovori Marko.

"Bog je otac, on nas voli kao što nas vole naše mame!" rekla je jedna djevojčica na satu vjeronauka. Možda u samom sebi i ne nalaziš mnogo stvari koje ti se sviđaju, ali za Boga si ti najljepše stvorenje svemira.

# idi na vrh
ˆ


LJUBAVNA PJESMA


Jedna od najljepših ljubavnih pjesama u suvremenoj poeziji pjesma nepoznate američke djevojke. Naslov glasi: "Stvari koje nisi nikada učinio". Evo te pjesme:
Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto, koji sam zatim slupala? Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio. A sjećaš li se kad sam te nagovorila da pođemo na plažu iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim padala?
Mislila sam da ćeš viknuti: "Jesam li ti rekao?!" Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru, i ti si bio ljubomoru, i ti si bio ljubomoran. Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio. Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu pa si došao u trapericama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio. Istina, mnogo toga nisi učinio. Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama.
Ali, ti se nisi vratio.

Zlatno pravilo:
Samo jednom živimo na ovom svijetu.
Sve ono dobro što ga jedni drugima možemo učiniti, ljubaznost koju možemo iskazati, učinimo odmah. Ne odgađajmo to i ne zanemarujmo jer ovim svijetom nećemo proći drugi put.

# idi na vrh
ˆ


SVOM SNAGOM

OTAC JE PROMATRAO SVOG SINČIĆA KAKO POKUŠAVA PREMJESTITI OVEĆU VAZU S CVIJEĆEM. MALIŠAN SE TRUDIO, NAPREZAO, MRMLJAO. ALI NIJE JU USPIO NI POMAKNUTI.
'JESI LI UPOTRIJEBIO SVE SVOJE SNAGE?' UPITA GA OTAC.
'JESAM', ODGOVORI DJEČAČIĆ.
'NISI', ODVRATI MU OTAC, 'JER NISI POZVAO MENE DA TI POMOGNEM!'

Moliti znači upotrijebiti 'sve' svoje snage.

# idi na vrh
ˆ


IZREKE

Brak nije natjecanje do gornjih granica naše izdržljivosti, to je suradnja koja treba naše različitosti.
(R. Bach: Bijeg od stvarnosti)

Ljubav je kao staklo, koje se lomi ako ga čovjek primi suviše nesigurno ili suviše čvrsto.
(Ruska poslovica)

Pravilan odgoj sastoji se u tome da se izvuče iz svakoga ono što je najbolje.
(Ghandi)

Povjerenje je osnova svakog kvalitetnog odnosa i nužan uvjet zdrave komunikacije u obitelji.

Nema dobre ni loše djece. Ima samo obeshrabrene ili ohrabrene djece…
(M. Popkin)

Sva neodgovorna ponašanja koja djeca biraju dok rastu pokušaj su da povrate kontrolu nad svojim životom
(W. Glasser)

Budeš li o meni mislio dobro, postat ću još bolji!
(Phil Bosmans)

Otkrio sam najbolji način savjetovanja djece: otkriješ što žele, a potom im savjetuješ da to učine.
(Harry S. Truman)

Pametnom novac služi, a budalom upravlja.
(Francuska narodna poslovica)

Možeš učiniti baš sve što želiš na ovom svijetu - ako si spreman za to preuzeti posljedice.
(W.S. Maugham)

Mi lako možemo oprostiti djetetu koje se boji mraka. Prava tragedija života je kad se čovjek boji svjetla.
(Platon)

Prije nego što sam se vjenčao, imao sam šest teorija kako odgojiti djecu. Sada imam šestero djece i više nijedne teorije.
J.W. Rochester

Majka je odgojni sustav u jednoj riječi.
Napoleon

…čovječanstvo duguje djetetu sve najbolje što može dati.
Deklaracija o pravima djeteta

Što dijete može učiniti, neka učini samo.
Montaigne

Dijete nije odrastao čovjek u minijaturi. Djeca gledaju, misle i osjećaju na svoj način. Priroda želi da su prije djeca nego što postanu odrasli.
J.J. Rousseau

Svatko može biti sretan kao dijete
I odrasli uvijek kad se toga sijete.

Treba samo znati kada sebi reći:
ja sam ovoliki, ne mogu biti veći!

Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi.”
P. Coelho, “Peta gora”

U odgoju je najdjelotvornije ono što odgojitelj jest, zatim ono što radi, i tek na trećem mjestu, ono što govori.
Romano Guardini


POGREŠKE

Pogreška od jučer neka ti danas bude učitelj.

Stručnjak je čovjek koji zna kako se mogu izbjeći neke od najgorih pogrešaka u njegovoj struci.
(Werner Heisenberg)

Čovjek koji počini grešku i ne ispravi ju, čini drugu grešku.
(Konfucije)

Neke su greške već pogreške. Druge su još zasluge.
(Miroslav Holub)

Ponosan sam na pogreške koje mi ljudi pripisuju; ali sam manje ponosan na one koje doista imam.
(Jean Cocteau)

Svaka se pogreška čini nevjerojatno glupom kad je počine drugi.
(Georg Chr. Lichtenberg)

Nema ništa opasnije od dobrog savjeta popraćenog lošim primjerom.
(J. Bierre)

Svaka se pogreška čini nevjerojatno glupom kad je počine drugi.
(Georg Chr. Lichtenberg)

# idi na vrh ˆ


IGRAČKE

Neki mladi bračni par uđe u trgovinu igračkama.
Bilo je tu lutki koje se smiju i plaču, malih kuhinja i kuhinjske opreme, vozila na baterije…nikako da se odluče.
Pristupi im prodavačica, a žena reče:
- Imamo malu djevojčicu, a mi smo često odsutni od kuće; puno putujemo pa nas ponekad nema niti noću. Ubaci se i muž:
- Naša se mala rijetko smije. Rado bismo joj kupili nešto što bi je usrećilo, nešto što bi je razvedrilo kad je sama.
Razumjevši njihovu želju, prodavačica odgovori:
- Žao mi je. Mi ovdje ne prodajemo roditelje.

# idi na vrh
ˆ


TRAŽI SE OSOBA ZA ČUVANJE DJETETA


Za dijete u prvoj godini: ležerna i opuštena osoba koja će s ljubavlju voditi brigu o bebi. Treba uživati u tome da ju njiše, mazi te da je svaka tri sata premotava, a potom strpljivo drži i hrani dvadesetak minuta. Treba rano ustajati i imati lagani san. Rad u svim smjenama. Bez mogućnosti napredovanja. Nikakva diploma nije potrebna.
Za dijete u drugoj i trećoj godini: sportski tip, u dobroj formi, odličnih refleksa. Potrebna velika energija i beskrajno strpljenje. Prijeko potrebno poznavanje prve pomoći. Radni dan 15 sati - bez stanke za ručak ili kavu (osim ako dijete spava). Potrebna velika koncentracija za obavljanje poslova u uvjetima raznovrsnog ometanja pažnje. Vozačka dozvola prednost.
Za dijete u četvrtoj, petoj i šestoj godini: stručnjak u podučavanju male djece koji će osigurati poticajan, kreativno okruženje za učenje, pun ljubavi, prilagođen predškolskom uzrastu. Poželjno iskustvo u podučavanju umjetnosti, glazbe, sporta. Jedan strani jezik obvezan. Prednost poznavateljici dječje psihologije, lingvistike i Montessori metode.
Za dijete od sedme do dvanaeste godine: prilika stručnjakinjama za sport i rekreaciju. Ulogu majke valja obavljati u radnoj sobi, blagovaonici i susjedstvu. Nužne komunikacijske vještine radi izlaženja na kraj s učiteljima, ravnateljem škole i drugim roditeljima. Podrazumijeva s e spremnost za razgovore o seksu, kao i o novoj matematici. Ne smije imati prigovore na blato, kolekcije kukaca i djecu iz susjedstva.
Za pubertetliju (13-15 godina): specijalist za adolescentnu psihologiju s iskustvom u pripremanju velikih količina hrane. Nagluhost ne smeta. Tolerancija nužna. Taktičnost, tj. sposobnost uočavanja trenutaka kad je najbolje nestati - nužna.
Za osamnaestogodišnjaka: financijer koji će osiguravati novac, odjeću, CD, a po mogućnosti i automobil. Savjeti nepotrebni. Posao je na neodređeno vrijeme. Kandidatkinja ima dovoljno vremena za dodatni posao koji će donositi dobre prihode.

Preme Canfield i sur.: Melem za žensku dušu

# idi na vrh
ˆ


PREDODŽBA MAJKE


4 godine: Moja mama može sve!
8 godina: Moja mama zna puno toga! Doista puno toga!
12 godina: Moja mama zapravo i ne zna baš sve.
14 godina: Naravno, mama o tome nema pojma.
16 godina: Mama? Beznadno je staromodna.
18 godina: Ona? Vrijeme ju je pregazilo!
25 godina: Zapravo, mogla bi nešto o tome znati.
35 godina: Prije nego što odlučimo, 'ajmo pitati mamu.
45 godina: Pitam se što mama misli o tome…
65 godina: Kad bih barem mogla o tome razgovarati s mamom…

# idi na vrh
ˆ


U POČAST ŽENI


Majka i otac gledali su TV, kad majka reče: Kasno je, umorna sam, idem u krevet. Krenula je u kuhinju da napravi djeci sendviče za doručak i da iz zamrzivača izvadi pile za sutrašnji ručak. Usput je iz smočnice donijela šećer kojim je napunila ispražnjenu posudu, provjerila zalihe zobenih pahuljica, pripremila za jutro čajnik. Izvukla je iz stroja oprano rublje i rasprostrla ga, nakon što je u stroj ubacila gomilu kuhinjskih krpa da se operu preko noći, a iza njega izvukla strip koji je tko zna kako tamo dospio.
Izglačala je suprugu košulju, a onda usput pričvrstila i gumb na rukavu - da ne otpadne. Dignula je s poda zaboravljenu igračku, telefonski imenik vratila u ladicu ormara u predsoblju, a novine odložila u kutiju za stari papir. Zalila je sobne biljke, a mokri ručnik s poda kupaonice prebacila preko toplog radijatora. Zijevnula je, protegnula se i krenula prema spavaćoj sobi. Zastala je za trenutak da napiše poruku za učiteljicu u školi. Dok je iz novčanika vadila novac za mliječnu kuhinju, našla je poštansku marku koju je odmah zalijepila na rođendansku čestitku prijateljici i spremila ju u torbu kako bi ju ujutro ubacila u poštanski sandučić.
Potom se istuširala, oprala zube, iščetkala kosu i kremom namazala lice.
- Mislio sam da ideš u krevet! - doviknuo joj je otac dok je prolazila pored dnevne sobe noseći svježom vodom napunjenu posudu za psa. Mačku je pustila van, a onda još obišla djecu. Pokrila je sina koji je već spavao, podigla knjigu iz povijesti što mu je ispala iz ruku i ugasila noćnu svjetiljku. Majicu, koju je čini se, namjeravao nositi i sutra, odnijela je u košaru za prljavo rublje. Kćerka je još pisala referat iz sociologije, pa su samo kratko prokomentirale roditeljski sastanak na temu maturalnog putovanja.
U spavaćoj je sobi najprije navila sat, izvadila iz ormara odjeću za sutra te pripremila drugu torbu. S tri je nove stavke dopunila popis stvari što ih treba obaviti sutra.
Nekako je u to vrijeme otac ugasio TV i objavio, sam sebi: Idem spavati. I otišao je.

# idi na vrh
ˆ


PREPORUČUJEMO, PROČITAJTE


Šestogodišnji Johnny vozio se sa svojim ocem kad su ih zaustavili zbog prebrze vožnje. Otac je pružio policajcu novčanicu od dvadeset dolara zajedno s vozačkom dozvolom. U redu je, sine - rekao je otac kad su nastavili vožnju - Svi to rade.
Kao osmogodišnjak bio je nazočan kad je obiteljsko vijeće, kojemu je predsjedavao ujak George, raspravljalo o najboljem načinu da smanje porez. U redu je, mali - rekao je ujak - Svi to rade.
Kad je imao devet godina, mama ga je povela na njegovu prvu kazališnu predstavu. Čovjek na blagajni nije mogao naći kartu za slobodno mjesto dok mama nije pronašla dodatnih 5$ u svojoj torbici. U redu je, sine - rekla je - Svi to rade.
Kad je imao 12 godina, razbio je naočale na putu do škole. Njegova teta Francine uvjerila je osiguravajući zavod da su ukradene i oni su platili 75 dolara. U redu je, dijete - rekla je - Svi to rade.
S 15 godina igrao je desnog braniča u srednjoškolskom ragbijaškom timu. Trener mu je pokazao kako da zaustavi i istodobno zgrabi protivničkog igrača za majicu tako da sudac ne vidi. U redu je, mali - rekao je trener - Svi to rade.
Kad je imao 16, prihvatio je svoj prvi ljetni posao u samoposluzi. Njegov je zadatak bio prezrele jagode stavljati na dno kutije, a dobre, koje se vide, na vrh. U redu je, mali - rekao je poslovođa - Svi to rade.
Kao osamnaestogodišnjak, Johnny je zajedno sa svojim susjedom konkurirao za stipendiju na fakultetu. Johnny je jedva prolazio u školi. Njegov je susjed pripadao skupini od 3% najuspješnijih učenika u razredu, ali nije znao igrati desnog braniča. Johnny je dobio stipendiju. U redu je, sine - rekli su njegovi roditelji - Svi to rade.
Kad je imao 19, pristupio mu je student s više godine i ponudio odgovore za test za 50$. U redu je, mali - rekao je - Svi to rade.
Johnnyja su na testu uhvatili u prepisivanju i osramoćenog poslali kući. Kako si to mogao učiniti majci i meni? - rekao je otac - Tako nešto nisi mogao naučiti kod kuće.
Teta i ujak bili su također strašno šokirani.
Ako postoji išta što odrasli ne mogu podnijeti, to je dijete koje vara.

Prilog J. Griffina iz knjige: Moć etičkog poslovanja

# idi na vrh
ˆ


SVI ŽELE MIJENJATI


…Svi te žele mijenjati - roditelji, učitelji, svećenici, društvo, civilizacija. Svi su za mijenjanje, a nitko ne može izdržati tolike promjene. I konačni rezultat je ne samo da ti nikada ne postaneš idealan, već još postaneš nezadovoljan sobom. Ideal je naprosto nemoguć, apstraktan, ne-naravan. A ipak je svatko prisiljavan i sa svih strana guran da se mijenja. Sa svih strana dolaze poruke da takav kakav si, nisi dobar - i da se moraš mijenjati. To stvara samoosudu i samoodbacivanje… Jedino te ljubav nikada ne nagoni na mijenjanje, već te prihvaća takvog kakav jesi. Kad te netko voli, ti si jednostavno izvrstan, idealan takav kakav jesi… Ljubav te prihvaća takvog kakav jesi i upravo po tom prihvaćanju počinje promjena…

# idi na vrh
ˆ


SIJAČ DOBROTE


BIO JEDNOM JEDAN ČOVJEK, KOJEG SU ZVALI "SIJAČ DOBROTE ".
IME MU JE SASVIM PRISTAJALO, JER JE CIJELI ŽIVOT SAMO DOBROTU SIJAO. TO MU NIJE BILO TEŠKO, JER SE U NJEGOVU SRCU NALAZIO IZVOR DOBROTE.
KAD SU LJUDI VIDJELI KOLIKO JE DOBAR, NEKI SU GA JAKO ZAVOLJELI, A NEKI SU GA ČAK ZAMRZILI.
JEDNI SU MU GOVORILI "DOBAR I LUD SU BRAĆA" , ALI ON BI SE SAMO NASMIJEŠIO I NASTAVIO ČINITI DOBRO.
REKAO IM JE " BLAGO LUDIMA OD DOBROTE"
I DALJE SU GA POKUŠAVALI ODVRATITI OD DOBROTE UČEĆI GA DA JE NUŽNO OSVETITI SE, ALI ON SE NIJE ŽELIO NIKOME OSVEĆIVATI.
NA NAGOVARANJA DRUGIH NIJE SE OBAZIRAO. LJUDI KOJI SU GA VOLJELI OTVARALI SU SVOJA SRCA DOBROTI I LJUBAVI, A DRUGI SU GA JOŠ VIŠE ZAMRZILI.
DOGOVORILI SU SE DA GA UHVATE I UBIJU.
UBILI SU "SIJAČA DOBROTE", ALI SAMU DOBROTU NISU MOGLI UBITI.
ONA JE POSLIJE NJEGOVE SMRTI, POPUT MLADE PŠENICE NA NAŠIM NJIVAMA, IZNIKLA U SRCIMA LJUDI.
I RASTE, ŠIRI SE I DONOSI SVOJE PLODOVE…

# idi na vrh
ˆ


SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM U VRTIĆU


Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ovdje naučio:
Sve podijeli s dugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekoga povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad iziđeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svoga druga.
Ne zaboravi da čudo postoji.

Iz knjige ''SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU'' Robert Fulghum

# idi na vrh
ˆ


ODGOJITELJIČINA MOLITVA


Draga odgojiteljice: pogledaj svoje ruke
Jer će dječja duša u njima počivati,
A ti ćeš bit vrelo otkupiteljske vode
Koju će svojim usnama žedno piti.

Nađeš li jednu ljagu, vrati se i razmisli
Kako dijete žudi da otvori Tvoje srce…
Vidi ono kako se u njemu gnijezde blaženstvo, nada
I snaga koja daje život, SVJETLO RAZUMA!

Dijete žudi za Tobom kao Margaretin cvijet
Koji čak u blatu ne zaprlja svoju boju-
Djetetu trebaš biti kao druga Mati…
Što mu svojim dobrim rukama pruža zaštitu.

Dijete te želi uzvišenu, blistavu,
Koja kipti blaženstvom, srećom, čvrste volje!

Djeca što Ti dolaze, plodovi su života
Koji dodirom tvojih ruku trebaju zoriti…
Njihove su duše tako čiste, i poput gline nježne,
Ti ćeš ih kao umjetnik trebati formirati.

Nikad se pred djecom ne pokaži zlovoljnom,
Ni da Ti pogled zamrači mržnja ili gnjev…
Nikad ne budi malodušnom ni slomljenom!
Ti trebaš biti jaka! Suprotstavi se boli!

Zahvali Životu koji Te uputi
Na plemenitu stazu ljubavi i dobrote!
Ostvari svoju sudbinu sviješću
Kako ćeš sutra polagati račun pred čovječanstvom!

I tijekom godina, kad budeš veoma umoran,
DRAGA ODGOJITELJICE, pogledaj svoje ruke!
Pogledaj imaju li tragove dobrote i ljubavi…
Pire li miomiris što ga dijete u njima ostavi
Koji te mora pratiti do vječnosti...

SA MNOM
I pusti neka život pobjegne iz tvog bića,
Jer su ti zaslužile nebo…
I oživjet će u njima!

(prijevod sa španjolskog: Marin Mandić)

# idi na vrh
ˆ


VAŠA DJECA NISU VAŠA DJECA

Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta
kao žive strijele.
Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci
bude za sreću;
Jer, kao što On ljubi strijelu koja leti,
isto tako ljubi i luk koji miruje.

Džurban

# idi na vrh
ˆ


DJEČAK I OGRADA


Bijaše jednom dječak s veoma lošom naravi. Njegov otac dao mu je punu vreću čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan čavao u ogradu.
Prvog dana dječak je zakucao trideset i sedam (ili čak i više) čavala u ogradu.
Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I tako je došao dan, tijekom kojeg cijelog dana nije pobjesnio.
Rekao je to svom ocu, a on mu je odgovorio da svakoga dana u kojem uspije kontrolirati svoje ponašanje, da iz ograde iščupa po jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju kazati svom ocu da je počupao sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada je rekao: Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i tjelesna. Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.

Molim te oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.

# idi na vrh
ˆ


DRVO IMA SRCE


Bilo jednom jedno stablo…
i voljelo malog dječaka.
Svakog bi dana dječak dolazio
I skupljao lišće,
Spleo bi ga u krunu i igrao se kralja šume.
Penjao bi se uz deblo,
Ljuljao na njegovim granama
I jeo jabuke.
Igrali bi se skrivača.
A kad bi se umorio, zaspao bi u njegovu hladu.
Volio je dječak stablo…
Jako ga volio.

I stablo je bilo sretno.

Protjecale su godine.
Dječak je odrastao,
Stablo je često bilo samo.
Jednog dana dođe dječak stablu, a ono mu reče:
Dođi Dječače, dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama,
Najedi se jabuka, igraj se u mom hladu
I budi sretan.
- Prevelik sam da se verem i igram,
odgovori mu dječak.
Želim svašta kupovati i zabavljati se. Želim imati novaca.
Možeš li mi ti dati?
- Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam.
Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke, Dječače i prodaj ih u gradu.
Tako ćeš zaraditi novaca i bit ćeš sretan.
Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.

Stablo je bilo sretno.

Ali dječak zadugo nije dolazio…i stablo je bilo tužno.
A onda jednog dana dječak se vrati.
Stablo zadrhti od radosti i progovori:
Dođi, Dječače, uzveri se uz moje deblo,
Proljuljaj na mojim granama i budi sretan.
Previše sam zaposlen da se verem po stablima,
reče dječak.
Želim kuću da me čuva od hladnoće.
Želim se oženiti i imati djecu, i zato mi treba kuća.
Možeš li mi ti dati kuću?
Nemam ja kuće, odgovori mu stablo.
Moja je kuća šuma, ali možeš odrezati moje grane da sagradiš kuću.
Tada ćeš biti sretan.
I odreže tako dječak stablu grane i odnese ih da sagradi sebi kuću.

I stablo je bilo sretno.

Ali dječak dugo, dugo nije dolazio.
A kada se vratio, stablo je od silne radosti jedva progovorilo.
Dođi Dječače, prošaputalo je,
Dođi i poigraj se.
Previše sam star i tužan za igru, odgovori dječak.
Želim lađu koja će me odnijeti daleko odavde.
Možeš li mi je ti dati?
Odsjeci moje deblo i sagradi lađu,
reče mu stablo.
Moći ćeš otploviti daleko…
I bit ćeš sretan.
I dječak posiječe deblo.
Sagradi lađu i otplovi.

I stablo je bilo sretno.

Ali ne istinski sretno.
Nakon mnogo vremena dječak se ponovo vrati.
Oprosti mi, Dječače, progovori stablo, više ti nemam što darovati.
Jabuka više nemam.
- Zubi su mi preslabi za jabuke,
odvrati dječak.
- Grana više nemam, nastavi drvo,
ne možeš se više na njima ljuljati.
- Prestar sam da se ljuljam na granama,
reče dječak.
- Debla više nemam, opet će stablo,
ne možeš se penjati.
- Preumoran sam da se penjem,
odvrati dječak.
Žao mi je, uzdahne stablo.
Volio bih da ti mogu nešto dati…
ali ničeg nemam.
Sad sam samo stari panj. Žao mi je…
Više mi ne treba mnogo,
samo mirno mjesto da sjednem i
odmorim se. Vrlo sam umoran.
Pa, progovori stablo protežući se u vis što je više moglo,
znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit će dobar.
Dođi, Dječače, sjedni.
Sjedni i odmori se.
Dječak tako i učini.

I stablo je bilo sretno.

Shel Silverstein

# idi na vrh
ˆ


ŠTAPOVI


- Možeš li mi dati nešto o što bih se mogao oslanjati dok idem svojim putem? -zamoli dijete svog anđela.
- Imam samo ova dva štapa- reče anđeo.
- Koji će mi bolje poslužiti?
- Onaj za koji se tvoje srce odluči- reče anđeo.
- Jedan je čvrst. Koristeći se njime, moći ćeš ići hitro. Dok ga budeš imao u rukama, svi će se sklanjati pred tobom. Oni pak koji se ne dospiju skloniti, klanjat će ti se i služiti sa strahom. Tim ćeš si štapom moći pribaviti gotovo sve što poželiš. O njega se opirući, stići ćeš daleko.

Drugi je posve krhak. On će te učiniti gotovo neprimjetnim. Dok ga budeš imao u rukama, moći će te uočiti samo oni u čijim će se dušama jasno odražavati tvoja duša. Oskudijevat ćeš, ali ti ništa neće nedostajati. Ne znam kako će te daleko odvesti, ali dok se budeš oslanjao na njega, svaki će ti korak ispunjati čitavo biće.

Stjepan Lice

# idi na vrh
ˆ


OSMIJEH


Osmijeh nas ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja. Nitko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti. S njime svatko samo dobija. Osmijeh unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova. Osmijeh je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu, sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrast, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.

# idi na vrh
ˆ


DRAGOCJENO VRIJEME


Bojažljivim glasom i očima ispunjenim ljubavlju dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.
- Tata, koliko zaradiš za jedan sat? Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:
- Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.
- Ali, tata, samo mi reci, molim te!
- Koliko zaradiš za jedan sat? - navaljivao je dječak.
Otac je na koncu popustio odgovorivši:
- Dvadeset dolara na sat.
- OK, tata. Možeš li mi posuditi deset dolara? - upitao je dječak.
Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:
- Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!
Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti.
Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.
- Spavaš li, sine? - upita otac.
- Ne, tata. Zašto? - upita dječak drijemajući.
- Evo novac koji si tražio - reče otac.
- Hvala, tata! - obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.
- Sad imam dovoljno! Imam dvadeset dolara! - reče.
Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.
- Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?

Izvor nepoznat

# idi na vrh
ˆ


KUTIJA PUNA POLJUBACA


Priča kaže da je jednom neki čovjek kaznio svoju trogodišnju kćer jer je potrošila cijelu rolu zlatnog papira za omatanje. Novaca je bilo malo i on se naljutio kad je vidio kako dijete pokušava ukrasiti kutiju koju će staviti ispod božićnog drvca. Ipak, mala je djevojčica slijedećeg jutra donijela poklon svom ocu i rekla:
'Ovo je za tebe tatice.'
Osjećao se posramljen svojom prijašnjom reakcijom, ali njegova se ljutnja opet razbuktala kad je otkrio da je kutija prazna. Vikao je na nju:
'Zar ne znaš da bi, kad daješ nekome poklon, trebalo biti nešto unutra?'
mala djevojčica ga je pogledala s očima punim suza i rekla:
'Ali, tatice, kutija nije prazna, upuhala sam poljupce u nju. Samo za tebe, tatice.'
Otac je bio slomljen. Zagrlio je svoju malu djevojčicu i preklinjao je da mu oprosti.
Kažu da je taj čovjek čuvao onu zlatnu kutiju pokraj svog kreveta mnogo godina i kad god bi bio obeshrabren, izvadio bi iz kutije jedan zamišljeni poljubac i sjetio se ljubavi djeteta koje ga je stavilo unutra.
Na neki način, svakom od nas dana je zlatna škrinja ispunjena bezuvjetnom ljubavi i poljupcima naše djece, prijatelja, obitelji ili Boga. Nema ničeg vrednijeg što bi čovjek mogao imati, zar ne?

# idi na vrh
ˆ


DESIDERATA


Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini.
Koliko je moguće budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke; i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i nasilne osobe, one su teret duhu.
Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan; jer uvijek će biti većih ili manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima i svojim planovima.
Održi zanos za svoj osobni poziv, ma koliko on skroman bio:
To je pravo blago u promjenjivim vremenima.
Budi obazriv u svojim poslovima:
Jer svijet je pun prevara.
Ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko ih ima.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi (Budi svoj!)
Pogotovo nemoj glumiti ljubav.
A nemoj ni biti podrugljiv prema ljubavi, jer usprkos ogorčenosti i razočaranjima, ona je vječna kao trava.
Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti.
Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljanjima.
Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje.
I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja snova, ovo je ipak divan svijet. Budi pažljiv!
TEŽI DA BUDEŠ SRETAN!

Tekst pjesme (autor Max Ehrmann 1927. god.) pronađen u staroj crkvi sv. Pavla u Baltimoru (Crkva utemeljena 1692. god.)

# idi na vrh
ˆ


LEGENDA O SOKOLU


Nekad davno, dok su ljudi bili djeca, a nebo tek prazno plavetnilo živio je strašni Zloduh. Vrlo zločest i opak stvor kojemu je jedina zadaća bila da nanosi bol i patnju svemu živome, a pogotovo ljudima. Nitko ne zna zašto je Zloduh toliko mrzio ljude, ali njegova je mržnja bila toliko jaka da ga je mogla razveseliti samo ljudska tuga i plač. Kada bi se začuo Zloduhov smijeh ljudi su znali da je napravio neko zlodjelo. Uništio ljetinu, izazvao požar, natjerao rijeku da poplavi, doveo mraz i hladni sjeverac da pustoše polja. Ali najstrašnije što je mogao napraviti je da otvrdne ljudsko srce i da iz njega istjera blagost i toplinu.
Ljudi su patili i pod tim strašnim teretom postali zli jedni prema drugima. Mržnja je zavladala svijetom i ratovi, strašni i okrutni buknu svugdje.
Veliko je veselje bilo Zloduhovo i njegov strašni smijeh neprestano je odjekivao svijetom nakon tisuću godina Zloduh odluči zadrijemati i zavuče se u svoju tamnu jazbinu u središtu Zemlje.
Dok je Zloduh zadovoljno tonuo u san rodila se u kolibi usred šume jedna djevojčica plave kose i čarobnog osmijeha. Njezin osmijeh je čudesno djelovao na ljude. Svatko tko bi ga čuo osjetio bi veliku blagost i zaboravljeni osjećaj koji mi danas zovemo ljubav, ispunio bi im srce. Djevojčica je rasla, a glas o njenom osmijehu širio se svijetom te su mnogi izdaleka dolazili kako bi izliječili svoje srce koji je Zloduh ispunio mržnjom. Na licima ljudi sve se češće mogao vidjeti osmijeh, a ratovi su nestali kao da ih nije ni bilo. Šesnaest godina ljubav je vladala, a onda se u svojoj jazbini probudio Zloduh jer njegovu snu nije godilo što se više ne čuju jauci i plač. Bijesan jurio je svijetom tražeći onoga ili ono što je uništilo sav njegov trud. Tajna nije dugo mogla biti skrivena i Zloduh pronađe djevojku. Bijesan gledao je to krhko stvorenje i smišljao najstrašnije muke kako bi je kaznio no pod njezinim osmijehom kopnila je njegova ljutnja i bijes. Gotovo se činilo da će popustiti tvrdo srce Zloduhovo, ali on je samo zaškiljio svojim zmijskim očima i rekao: 'Uzet ću ti usssne i osssmijeh i umjesssto njih dati ću ti tvrdi kljun. Glasss ću ti promijeniti u prodorno kliktanje koje ledi krv u žilama. Tvoju meku plavu kosssu zamijeniti će tvrdo perje. Blagossst tvojih ruku zamijeniti ću strašnim kandžama. Prognati ću te daleko od ljudi i učiniti da te se ljudi boje i da te progone sssvaki put kada posjetiš zemlju. Osuđujem te da vječno lutaš nebeskim pussstinjama'.
Izrekavši ovo nestane djevojke, a pojavi se sokol koji se vine u nebo i nestane u visinama. Zadovoljan učinjenim Zloduh se tako strašno nasmije da je svako živo srce zadrhtalo u grudima.
Strašan je bio bijes koji su ljudi morali otrpjeti. Pognuti pod teretom koji im je natovario Zloduh zaboravili su na djevojku, zaboravili na nebo, zaboravili da su ikada osjećali išta drugo osim patnje i boli.
Jednom se dogodi da neki mladić primijeti na zemlji srebrno pero sokolovo i stane promatrati njegovo fino tkanje. Zadivljen nježnom čipkom pogleda uvis i ugleda sokola kako vratolomno leti nebom. Prizor je bio tako lijep da se mladić nehotice osmjehne….istog trenutka pojavi se Zloduh koji prosikće:' Ta mrska grimasa nije dopuštena u mom svijetu. Izbriši je s lica ako ne želiš iskusiti moj bijes!' 'Neću!' odgovori mladić i sam iznenađen vlastitom hrabrošću.
'Nećeš?' Onda ssse spremi da possstaneš prah!' prosikće bijesno Zloduh i baci strašnu kletvu ali opet ništa. Mladić je i dalje stajao živ i zdrav. Tek tada primijeti da prestravljeni mladić u ruci drži sokolovo pero.
'Čudan sssi ti sssvat, vidim. Što ti je to u ruci? Sssmrdljiva kakva ssstvar, missslim.'
'To je sokolovo pero kažeš. Hmm, ja jako volim sssokolova pera. Koliko tražiš za njega?'
'Nije na prodaju' odgovori mladić.
'Sssve je na prodaju. Sssve. Dat ću ti zzzlata za njega. Dat ću ti tisssuću robova za to sssitno perce. Haa?'
'Odlazi!' odgovori mladić.
Zloduh u trenu nestane, a mladić shvati da pero u njegovim rukama ima moć da otjera Zloduha.
Vijest se brzo proširila i svi krenu u potragu za sokolovim perima i svi koji su ga našli mogli su bez straha od Zloduha živjeti život ispunjen ljubavlju i srećom. A, sokol? On se svake godine baci svoja pera kako bi ih bilo dovoljno za sve one kojima smijeh na licu znači više od svih blaga svijeta.

# idi na vrh
ˆ


TEMELJ ZA ČOVJEKA / STRANAC


TEMELJ ZA ČOVJEKA

To jesu kule od pijeska
To jesu dvorci od blata,
Ali u njima bljeska
Čvrsta dječja mašta!

Brodić mali vodom plovi
To jeste brod od papira,
Ali na krhkoj provi
Glazba dječje duše svira!

To jesu male godine
U kojima nevinost sniva,
Ali se u tom sićušnom biću
Temelj za ČOVJEKA skriva!

STRANAC

Jednom mjesečno
dođe moj otac,
izvede me u zoološki vrt.
Kupi mi čokoladu, Colu
i hranu za životinje i misli da sam sretan.
Kod majmuna želim duže stajati,
ali on gleda na sat.
Moramo ići dalje.
U gostionici dobijem pizzu i sladoled.
Kako je u školi, pita.
Evo ti nešto novca za marljivost.
Jedne nedjelje u mjesecu
moj otac ima vremena cijeli dan
provesti sa mnom.
Ponekad mi se čini stranac
kojemu se ne usuđujem reći
da ne znam matematiku.

Waltraud Zehner

# idi na vrh
ˆ


MAJČINIM STOPAMA


U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka.
Len , koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se na njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ode igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala.
Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: '' Nema veze, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio bi skakutati za mnom.
Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgajateljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.''
Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.

Davida Dalton ( iz knjige''Melem za kršćansku dušu'')

# idi na vrh
ˆ


"STVARI, GOTOVU UVIJEK, NISU..."


Dva putujuća anđela su se zaustavila kod jedne bogate obitelji, da bi prenoćili. Obitelj je bila drska, i nije ispunila njihovu molbu, da im dozvole da prespavaju u gostinskoj sobi. Umjesto toga su ih poslali u jednu malu prostoriju i hladan podrum.

Kada su napravili ležajeve, stariji anđeo je vidio rupu u zidu i popravio je (zazidao je). Mlađi anđeo ga je upitao, zbog čega im je popravio rupu, a stariji anđeo je odgovorio:

“Stvari, gotovo uvijek, nisu onakve kakve izgledaju”.

Sljedeće večer su stigli do jedne veoma siromašne kuće. Ljubazni domaćin i njegova žena su im ponudili da podijele večeru i zamolili su ih da prespavaju u njihovom krevetu kako bi se zaista dobro odmorili. Kad su se dva anđela sljedećeg jutra probudila, našli su domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, njihovo jedino blago, ležala je mrtva u dvorištu.

Anđeli su nastavili svoj put, a onda je mlađi anđeo, veoma bijesno prigovorio starijem, kako je tako nešto mogao dozvoliti. Prvi domaćin je imao sve, pa si mu čak i rupu na podrumskom zidu popravio, a ovaj drugi domaćin, koji gotovo nema ništa i usprkos tome nas je veoma ljubazno primio u ugostio, da nam je čak ustupio i svoju postelju, dozvolio si da njemu crkne jedina krava.

Stariji anđeo mu je odgovorio kao i prvi put:

“Stvari, gotovo uvijek, nisu onakve kakve izgledaju”.

Kada smo bili u hladnom podrumu, opazio sam da se unutar one rupe krije davno zakopano blago, i popravio sam rupu, jer je domaćin veoma pohlepan i to blago bi ga učinilo još gorim. Prošle noći dok smo spavali u domaćinovom krevetu, došao je anđeo smrti po njegovu ženu i ja sam ga umolio da uzme kravu umjesto žene.

Tako, da stvari gotovo uvijek, nisu onakve kakve izgledaju.

Dogodi se, da stvari krenu onim putem koji nama izgleda loš, međutim, sve što je potrebno u takvim trenucima je, da vjerujemo da je sve to u našu korist.

Neki ljudi brzo uđu i još brže izađu iz našeg života.
Neki drugi ljudi nam postanu prijatelji i ostaju u našem životu dugo vremena i ostave divan otisak u našem srcu, i nikada više nismo onakvi kakvi smo bili prije, nego što smo upoznali takvog dobrog prijatelja.

Jučer je prošlost. Sutra je zagonetka. Sadašnjost je poklon. Zbog čega li se to zove sadašnjost?

Život je poseban - uzmi ga i živi svaki trenutak.

# idi na vrh
ˆ


KAD BIH PONOVNO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE / ŠTO DJECI TREBA / PRIVJESAK OD ZLATA

KAD BIH PONOVNO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.

Skinula bih pogled sa sata,
A više pogled bacala na njega.

Pobrinula bih se da manje znam,
A da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeve.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i
ozbiljno bih se igrala.

Trčala bih kroz više polja i gledala više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga,
A puno bih mu više toga priznavala.

Najprije bih mu gradila samopouzdanje,
a kasnije kuću.

Manje bih ga poučavala o ljubavi prema moći,
A više o moći ljubavi.

ŠTO DJECI TEBA

Što sve maloj djeci treba?
Mnogo sunca, modra neba,
Mnogo svjetla, svježeg zraka,
Tihe kiše iz oblaka,

Cijele zime snijega bijela,
Igračaka vreća cijela,
Hitre sanjke, topla kapa,
Pregršt slatkih medenjaka,

I kolača, čokolade,
Pravi bunar limunade,
Koš bombona, slatka meda,
Cijelo brdo sladoleda,

I dobrote i miline,
Dobre nade i topline.
Maloj djeci treba mira
Tiha radost, ples leptira,

Put u bajku, put u snove,
Vedre igre, priče nove,
Dobre vile i patuljci,
Tobogani i vrtuljci,

Trebaju im vilenjaci,
Začarani čarobnjaci,
Svijet čudesa da im daju,
Spokojno kad sanjaju.

A u zbilju kad se vrate
Trebaju im mame, tate,
Da ih grle, da ih maze,
Djetinjstvo im brižno paze.

PRIVJESAK OD ZLATA

Najveća nam sreća
Pokuca na vrata
Kad igramo se skupa
mama, ja i tata

Nek' mama bude sunce,
Mjesec nek' je tata,
A ja ću biti zvjezdica,
Privjesak od zlata.

Rukama ih čvrsto grlim
Oko vrata:
S jedne strane – mama,
S druge strane – tata.

Kad umori nas igra,
Poljubac ću dati
Najslađi- za mamu
I isti takav tati!

Nek' mama bude sunce,
Mjesec nek' je tata,
A njihova sam zvjezdica,
Privjesak od zlata.

Formula za sreću
Reći ću vam svima:
Tko ljubav drugom daje,
Taj ljubav natrag prima.

Mirna Grbec

# idi na vrh
ˆ


ČETERI NAJVAŽNIJE RIJEČI

Četiri najvažnije male riječi,
Lako je od srca iskreno reći!

One su samo zato male
Da bi u dječja srca stale…

Dobrog su srca najdraži gosti:
MOLIM
HVALA
IZVOLI
OPROSTI!

# idi na vrh
ˆ




 


Copyright © DJEČJI VRTIĆ DOBRI - Sva prava zadržana